Tartufe nalazimo u zemljištu čija se kiselost kreće u rasponu pH vrednosti od 6, 5 do 8, a idealno je neutralno do blago bazno zemljište sa pH vrednostima malo iznad 7.
Zbog nedovoljne godišnje količine padavina u najvećem delu Srbije, belih tartufa (T. magnatum) ima samo pored vodotokova gde je nivo podzemnih voda visok, uglavnom na nižim nadmorskim visinama u topoljacima sa belom topolom (Populus alba) i okolo njih, kao i ispod hrasta lužnjaka (Quercus robur). Najbolji tereni su reke Jasenica i Kubrušnica.
Generalno, crnih tartufa ima na većini terena na kojima ima i belih (obrnuto ne važi), ali su po pravilu sitniji i lošijeg kvaliteta.
Pravi tereni za crne tartufe su u tzv. pobrđu gde su krupniji i boljeg kvaliteta. Naš najbolji teren je Fruška Gora. To su lipove šume (poglavito Tilia tomentosa) koje su zamenile posečene ili teško devastirane cerove (Quercus cerris) šume iz prošlih vremena. Ima ga, ali manje, i u cerovima šumama, uglavnom u prosecima ili pored šumskih puteva.
Sigurno je da pored ovih terena navedenih na oba spiska ima još dosta drugih, pogotovu manjih. Neki od njih tek treba da uopšte budu otkriveni.